Povijest Umaga

Najraniji tragovi ljudskog prisustva na području sjeverozapadne Istre, između Mirne i Dragonje pronađeni su u blizini Savudrije, a potječu iz razdoblja mezolitika (oko 10 000- 6 000 godina pr . Kr.). Ovdje je, uz dosta ljuštura mekušaca, pronađeno i karakteristično oruđe od kremena: sječiva, grebala, jezgre i sl. Vremensko razdoblje neolitika i eneolitika (mlađeg kamenog i bakrenog doba) na području sjeverozapadne Istre još uvijek je slabo poznato, a od nalazišta u široj okolici vrijedi spomenuti špilju Cingarelu kod Momjana, s nalazima iz bakrenog i brončanog doba koji su okvirno datirani između 5000. i 1 500. pr. Kr. Slične su datacije i nalazi iz špilje Laganiši kod Oprtlja koju je 2005. godine počeo istraživati Arheološki muzej Istre. Dokazi za intenzivnije naseljavanje sjeverozapadne Istre potječu tek iz vremena razvijenog brončanog i željeznog doba (1 500- 150 pr. Kr.). To je doba tzv. kašteljera ili gradina, naselja na dobro branjenim vrhovima brežuljaka najčešće okruženih bedemima od zemlje i kamena, ponekad i u više koncentričnih prstenova. Od važnijih lokaliteta s ovog područja možemo izdvojiti Sv. Petra kod Crvenog Vrha, Romaniju kod Zambratije, Kaštel kod Buja. Kašteljerima su slična i naselja na morskoj obali koja su se u pravilu smještala na male poluotoke s uskim prilazom koji je zaštićen bedemom, kao npr. Rt sv. Ivan i Sipar.

Kada 177. pr. Kr. Rimljani definitivno poražavaju histarska plemena, počinje novo razdoblje - antika, koja nam je na ovom prostoru ostavila brojne vrijedne spomenike. U povijesnim izvorima iz tog vremena sačuvani su nam nazivi dvaju naselja Siluo / Silvio, danas Savudrija i Sepomaia koja je na Tabuli Peutingeriani (srednjovjekovnom presliku antičkog zemljovida) prikazana kao otočić, a vjerojatno je označavala raštrkano naseljeno područje na obalnom pojasu od Umaga do Zambratije. Sudeći po arheološkim nalazima cijelo je obalno područje Istre bilo napučeno rimskim vilama koje su većinom imale gospodarsku namjenu (vrlo često je to bila proizvodnja maslinovog ulja), s većim ili manjim rezidencijalnim sadržajima za vlasnike. Jedini takav objekt koji smo arheološkim istraživanjima nešto bolje upoznali nalazio se na poluotocima Katoro i Tiola, a čini se da je prije svega bio luksuzna rezidencija. Slične nalaze očekujemo i u Lovrečici, Sv. Ivanu i Zambratiji. Posebnu arheološku zanimljivost s umaškog područja čini nekoliko slučajnih nalaza: rimska vojna diploma iz sela Jeci (Ježi) pronađena 1907. g., koja se čuva u Trstu, te brončane statuete Izide Fortune iz Savudrije i Merkura iz Katora koje se nalaze u Arheološkom muzeju Istre u Puli. U Velom Lugu kod Segeta 1960-ih je pronađen zanimljiv reljef s prikazom Gorgone Meduze, danas također u Arheološkom muzeju Istre u Puli.

Moguće je da je dio kasnoantičkog naslijeđa i štovanje sv. Pelegrina koji se kao ranokršćanski mučenik spominje jedino u Umagu. S obzirom na ovako usko lokaliziranje ovoga sveca, te još neke detalje iz predaje, pojedini autori smatraju da je riječ o osobi čiji je život dijelom bio vezan uz umaško područje. Sv. Pelegrin je patron Umaga, a bila mu je posvećena srednjovjekovna župna crkva u središtu Umaga koja je uništena pri gradnji današnje crkve u 18. stoljeću. Sačuvana je srednjovjekovna crkvica sv. Pelegrina na istoimenom rtu kod Đube, nedaleko od Umaga.

Na zalazu antike i početkom srednjeg vijeka, u rasponu od 5. do 9. st., mijenjaju se životne prilike i stanovništvo se povlači na zaštićena područja poput poluotoka Sipra i Umaga za koje je moguće da su uskim kanalom bili odvojeni od kopna. Ponovno se aktiviraju i lokacije starih kašteljera kao npr. Sv. Petar kod Crvenog Vrha, na kojem je kasnije, između 9. i 14. stoljeća, podignuta crkvica. Najviše podataka o ovom razdoblju dobili smo istraživanjima u staroj umaškoj jezgri gdje je pronađena velika trobrodna crkva s upisanim apsidama, ukopi s nakitom karakterističnim za ovaj period i dijelovi obrambenih zidina.

U 7. stoljeću prvi put se spominje i Umag (Humagum) i to u kozmografiji nepoznatoga Ravenjanina, koji još spominje i gradove Sapparis (Sipar), Silbio (Savudrija) te ostala veća obalna središta onoga doba. Iz toga nam vremena dolazi i prvi povijesni podatak o nekom građaninu Umaga, gradeškom biskupu Epifaniju (1. polovina 7. st.). U to je vrijeme Umag bio dijelom moćnog Bizanskog carstva, da bi u 8. st nakratko prešao u langobardski, pa opet bizantski i konačno franački posjed. Jedan od značajnih datuma u ranoj povijesti Umaga je njegovo razaranje 876. g. od strane hrvatskog kneza Domagoja, u kojem je potpuno uništen i Sipar. Izbjeglo stanovništvo Sipra vjerojatno se jednim dijelom odselilo u Umag budući da je iz povijesnih i arheoloških izvora vidljivo da se Sipar nije oporavio od toga napada. Nakon raspada franačke države, Istra prelazi u njemačke ruke, a područje Umaga i Sipra u 10. st. darovnicom dobiva akvilejski patrijarh. Tijekom 13. i 14. stoljeća Venecija postupno zauzima uporišta na zapadnoj obali Istre, tako da Umag prelazi na stranu Serenissime 1269. g. pod čijom upravom ostaje do 1796. godine.

Prvobitni Umag nalazio se na malenom izduženom otočiću okruženom bedemima, a tijekom srednjeg vijeka proširio se i na susjedno kopno. Na crtežu s početka 18. st. još se vidi (pomični?) most kojim je grad povezan s kopnom te dugi zid koji štiti predgrađe ispred mosta. Najstarija očuvana građevina u gradu je obrambena kula iz 13. st., tzv. Biskupska palača, koja je danas izložbeni prostor Muzeja grada Umaga i uz koju se još mogu vidjeti dijelovi gradskih bedema. Na prostoru između dva pojasa obrambenih zidina 1514. godine podignuta je mala crkva Sv Roka koja je konzervirana i restaurirana 2003. godine. Arheološkim istraživanjem prilikom konzervatorskih radova u ovoj crkvi pronađena je nadgrobna ploča Barbare, kćeri podestata Marina. Ploča se danas nalazi u zbirci Muzeja grada Umaga. Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je 1757. g. na mjestu ranije župne crkve sv. Pelegrina, a posvećena je 1760. godine. Uz crkvu Uznesenja Marijina nalazi se zvonik podignut u 15. st., a obnovljen 1691.godine.

Krajem 18. st. (1787.) Austrijanci preuzimaju mletačke posjede u Istri da bi ih 1805. g. prepustili Napoleonovoj Francuskoj. Tada su stvorene «Ilirske provincije» po uzoru na francuske departmane, no ova je epizoda bila kratkog trajanja, do 1814. g., čime definitivno u Istri započinje stogodišnja vladavina Austrije, odnosno Austro-Ugarske. Modernizacijom plovidbe, ukidanjem starih feudalnih institucija, industrijalizacijom i poljoprivrednim reformama konačno započinje novo doba. Godine 1818. izgrađen je svjetionik u Savudriji, najstariji živući svjetionik na Jadranu. Sagrađen po nacrtu P. Nobila, bio je prvi u Europi koji je upotrebljavao plinsku rasvjetu. Nakon Prvog svjetskog rata Istra je pripojena Italiji, a nakon Drugog svjetskog rata na ovome je području je uspostavljena tzv. Zona B slobodnog teritorija Trsta, pod upravom Jugoslavije. Godine 1954. Zona B uklopljena je u civilnu jugoslavensku upravu. Od 1991. Istra je dio Republike Hrvatske.

Arheoloski lokalitet- Sipar
Arheološki lokalitet Sepomaja-Katoro
 

Muzej grada Umaga - Museo civico di Umago
Trg sv. Martina 1
52470 Umag (Umago)

mob:098 440 691
mob:098 225 892
e-mail:muzej.grada.umaga@pu.t-com.hr